U programskom jeziku ako želimo da definišemo reč, moramo je ubaciti u string. Ako hoćemo da baratamo sa brojkama, ubacujemo ih kao intidžere (integer – intidžer). Recimo da hoćemo da kažemo kompjuteru da zapamti jednu reč i jedan broj.
[python]
a = “rec”
b = 153
print a
rec
print b
153
print a + “dva”
recdva
print 100 + b
253
[/python]
Šta smo uradili, sabrali smo dve reči i sabrali smo dva broja. Uputili smo i komandu da nam se rezultat prikaže na ekranu. Reči moraju pod navodnike, brojevi ne. Ako hoćemo, možemo da definišemo string “a32” ili “32” ali gledajte:
[python]
print “32” + “45”
3245
[/python]
Ako želimo da izvršavamo matematičke operacije, to moramo da radimo sa integerima. Još jedna stvar koju smo uradili, a da nismo ni primetili, kreirali smo varijable (variable – promenljive). ‘a’ i ‘b’ u prethodnom primeru su varijable. U njih možemo da ubacimo nešto što želimo da zapamtimo i koristimo kasnije.
[python]
a = “nesto drugo”
print a
nesto drugo
[/python]
Sada smo zamenili prvobitni sadržaj varijable ‘a’ sa nekim drugim rečima. Odbacili smo staro, ubacili novo i samo to novo nam i ostaje.