[Linux] Kako da iskoristite stari računar na najbolji način?
|
MiniLinux distribucije me svaki put iznenade koliko toga zapravo ima u njima tako malim. Slobodno ih možemo zvati i maleni divovi, jer je zapravo neverovatno da u skoro 10 MB – Tiny Core Linux možete imati upotrebljiv operativni sistem. Iako sam je probao, i pokrenuo za 3 i po sekunde, ipak ću se pozabaviti nekim malo većim distribucijama, čisto jer imaju više preinstaliranih programa.
Damn Small Linux (DSL) – sa jedva 50MB (iako se ne mogu porediti, recimo da Windows7 zahteva 1GB rama da bi radio iole normalno) veličine i sa samo 8MB RAM-a koje zahteva je svakako jedna od najpopularnijih miniLinux distribucija. DSL je počeo kao privatan projekat, ali je tokom vremena uspio pronaći put do mnogih korisnika koji ga obožavaju upravo zbog te svoje male veličine. Morate imati zaista prastar računar da vam ova distribucija ne radi, jer minimalno jak hardver imaju gotovo svi računari koja aktivno rade i danas. Inače se temelji na Knoppixu i na Debianu, i samim time je i izuzetno stabilan. Možda mu je samo mana to što su mu aplikacije sa kojima dolazi ponešto zastarele, ali to je već cepidlačenje. DSL radi sjajno premda ne izgleda previše atraktivno, ali zato i je na samo 50 MB. Za daljnje obrazovanje imate službene stranice, sa kojih se može skinuti najnovija verzija.
Slitaz – vraški je sitan – ima samo 29 MB, i svakako je jedna od najmanjih distribucija koju možete naći na Internetu, a da pritom nudi grafičko okruženje. Ipak, to što je malen, ne znači i da je slabašan. Baš suprotno, ako ga želite za surfovanje Internetom i slušanje muzike, on je idealni operativni sistemv. Ima ugređen Firefox i nekoliko multimedijalnih programčića, Openbox, veliku zajednicu koja ga održava, a može se i proširiti sa više od hiljadu raznoraznih paketa. Vrlo se lako može koristiti, i odmah se pri paljenju konfiguriše za lokaciju, jezik i raspored tastature. Mana mu je samo što nema podršku za dijakritičke znakove, ali sigurno ima i neki paket koji i to popravlja.
xPUD – ova distribucija ne nudi klasičan desktop na koji smo navikli, ali ipak u svojih 50MB ima sve potrebno za normalan rad na računaru. Ovaj pristup koji xPUD ima je nekonvencionalan, i nekima se jednostavno neće svideti zbog izgleda koji podseća na neke aplikacije koje se pokreću na javnim računarima ili na bankomatima. Glavna namena mu je da se koristi za Internet i za multimediju, kao i za pregledavanje slika i torrente. Dodatno se još mogu instalirati i OpenOffice i paketi za bolje iskorištavanje Terminala/Shell-a i samim time se dobija vrlo korisna Linux distribucija. Odlično radi na prenosnim računarima i vrlo se lagano može pokrenuti sa USB-a, ili staviti na neki mini CD. Čak ga je i lagano konfigurisati. Najveća prednost mu je brzina paljenja – koja je meni na srednje jakom računaru bila 11-13 sekundi i još do dve sekunde dok se povežem na google.com. Postoje i testovi u kojima se ova distribucija palila za 5 – 7 sekundi. Naravno, sve je to bilo sa Live USB-a, pa ako bi se uspelo instalirati na računar sa SSD-om, rezultati bi bili fenomenalni.
Osim ovih super malih distribucija, postoji i srednje teška kategorija u koju spadaju Puppy Linux – oko 110MB i Slax – oko 200 MB. Te dve distribucije se najviše razlikuju međusobno u tome što je Puppy namenjen nešto više starijim računarima, jer ima sposobnost potpunog učitavanja u radnu memoriju i onda postaje ekstremno brz. Slax je sa druge strane više namenjen nešto zahtevnijim korisnicima koji žele imati puno aplikacija i žele proširivati svoju distribuciju sa modulima. Pa se tako za Slax može reći da je to jedna od distribucija koju korisnici sami pripravljaju, jer imaju mogućnost da je izvrsno prilagode upravo zbog hiljadu modula i programa koje mogu instalirati.
Puppy sa druge strane ima veliki plus utoliko što se recimo može staviti na USB, naređati paketi – čak se može staviti i Open Office (Libre Office) gore, i uz izvrsnu podršku za multimediju, ima i sposobnost snimanja sesija na taj isti USB. Tako da se dobije utisak stalno instaliranog sistema. Puppy ima jednu neugodnu stvar kod sebe, a to je da se ne može instalirati na hard disk. On naime može iskoristiti jednu particiju na hard disku, nebitno koje veličine, a on će i dalje misliti da je to USB stik. Kod Slax-a je problem sa bežičnom mrežom, posebno ako koristite WPA enkripciju – jednostavno, ponekad ne radi kako bi trebalo.
Sve ove distribucije deluju vrlo privlačno i mogle bi mnoge razveseliti upravo zbog svoje jednostavnosti. Upravo su te mini distribucije i mene navele da potpuno izbrišem Windows, jer sam shvatio da mi oni nisu baš od koristi, a i izluđivalo me dugo paljenje računara, uz obavezno instaliranje antivirusnog softvera koji značajno usporava rad. Uz još par nedostataka koji imaju Windows računari, Linux i svet otvorenog koda se nameće kao izvrsna alternativa, tako da se isplati makar i probati ga.
Jedan od najboljih načina da se probaju je da se skine neki emulator za virtualne računare – postoji besplatan program po imenu VirtualBox, i dosta je jednostavan za podešavanje. Drugi način je da se skine maleni programčić po imenu UNetbootin, odnosno, Universal Netbook Installer.
Ta aplikacija ima nekoliko dobrih osobina a to su: mala veličina, jednostavnost, rad na svim platformama, i to što je besplatan. S obzirom da su većina distribucija Linuxa koje skinite sa Interneta u .iso formatu, UNetbootin ima tu sposobnost da ih raspakuje na vaš USB ili na memorijsku karticu i prilagodi taj medijum za podizanje sa njega.
Uz to, ima još jedna pozitivna stvar kod tog programa, a to je da, nakon što je medijum pripremljen za podizanje sa njega, u preostali slobodan prostor se mogu snimati podaci, bez bojazni da će doći do konflikta među njima. Inače, ako vam nekim čudom UNetbootin ne radi, postoji odlična alternativa, LiLi USB Creator, ali on se pokazao pomalo ubagovan u nekim trenucima.
Toliko o mini Linuxima. Za sada.